Pet tjedana, jedan smjer: natrag prema sebi

• stalno guraš preko svojih granica jer se „mora”
• živiš u brigama o budućnosti, dok sadašnjost samo „preživljavaš”
• ti je teško odgovoriti kad te netko pita što trebaš, jer znaš samo što „moraš”
• se teško sjetiš kada si istinski osjećala slobodu i prepuštanje
• se osjećaš umorno čak i nakon „odmora”
• a negdje u sebi znaš da može i drukčije

Ne trebaš biti sigurna i ne trebaš znati odakle početi. Dovoljno je da te nešto dovelo dovde.

Pet termina koji se nadovezuju jedan na drugi. Svaki spaja somatske vježbe, disanje, meditaciju, refleksiju i integraciju i svaki te vodi malo dublje. Ne moraš pratiti nikakvu teoriju - dovoljno je da dođeš i budeš tu.

Počinjemo tako da napravimo mjesta - pustimo ono što više ne treba nositi. Odatle idemo prema tome što zapravo želiš, ispod svih „moram". Radimo i s onim mjestom gdje želja i strah stoje jedno uz drugo, i vježbamo ostati u neugodi - jer se upravo tu širi prostor u kojem možeš disati. Pred kraj sve to slegne na svoje mjesto, kroz mir i puštanje.

Jer se ovo ne događa odjednom. Svaki termin gradi na prethodnom, a između njih tijelo nastavlja raditi samo. Zato je grupa fiksna - iste žene, isti termin, ista struktura. To nije organizacijska sitnica; predvidljivost je ono što živčani sustav čita kao sigurno.

Ništa dramatično, ništa preko noći. Ali polako se nešto mijenja:

• umor primijetiš prije nego što postane iscrpljenost
• „ovo mi ne odgovara” osjetiš na vrijeme, a ne tek kad već pukneš
• lakše ti je reći što trebaš, jer ponovno znaš — ne samo što „moraš”
• granica prestaje biti nešto što probijaš i postaje nešto što osjećaš
• odmor napokon počne odmarati

Znam ovo mjesto jer sam i sama bila tamo — u očekivanjima za koja se danas pitam čija su bila, i u „smiri se, ne budi dramatična”. Put natrag k sebi nije bio brz, ali je moguć. Zato radim ovo što radim.

Ako odustaneš najkasnije 7 dana prije početka ciklusa, vraćam ti cijeli iznos. Nakon toga povrata nema, ali uplatu možeš prenijeti na sljedeći ciklus.