Što uopće znači „somatski"

„Somatski” je u zadnjih nekoliko godina postao marketinški dodatak. Somatski pilates, somatsko istezanje, somatski plesni trening. Kad se riječ zalijepi na sve, prestane išta značiti, pa mi se čini poštenim napisati što pod njom mislim kad je koristim.

Doslovno značenje

Grčki sōma znači tijelo. Ali ne tijelo kao objekt koji gledaš izvana, nego tijelo kako ga doživljavaš iznutra. Ta razlika je cijela poanta.

Ista minuta rada može biti jedno ili drugo:

• Izvana: ispravljam koljeno jer sam vidjela da je savijeno.
• Iznutra: primjećujem da mi je koljeno savijeno i da mi je u tome nešto napeto, pa gledam što se dogodi ako to pustim.

Prvo je vježbanje. Drugo je somatski rad. Pokret može izgledati potpuno isto sa strane.

Zašto je smjer pažnje važan

Postoji osjetilo koje nema ime u svakodnevnom govoru: interocepcija, osjet unutarnjeg stanja tijela. Otkucaji srca, punoća želuca, napetost u dnu leđa, onaj neodređeni pritisak u prsima kad ti nešto nije u redu, a ne znaš još što.

Kod ljudi koji puno razmišljaju taj se osjet često stiša. Ne nestane — samo prestaneš gledati u tom smjeru, jer je razmišljanje brže i daje jasnije odgovore. Problem je što tada primjećuješ tek kad je stanje već veliko: iscrpljenost umjesto umora, plač umjesto tuge, prekid umjesto „ovo mi ne odgovara”.

Somatski rad je, jednostavno rečeno, vježbanje da to primijetiš ranije.

Kako to izgleda u praksi

Ništa spektakularno. Najčešće:

• Pokret toliko malen da ga netko sa strane jedva vidi.
• Pauza nakon pokreta, koja često traje dulje od samog pokreta.
• Pitanje bez točnog odgovora: što se sad promijenilo?
• Pritisak, težina, kontakt s podlogom — jednostavne informacije koje živčani sustav dobro čita.
• Ponekad zvuk ili glas, jer je izdah s glasom drugačiji od tihog izdaha.

Nema ničeg ezoteričnog u tome. Radi se o pažnji i o ponavljanju.

Po čemu se razlikuje od sata joge

Iskreno: manje nego što se obično prodaje. Dobar sat hatha joge već sadrži mnogo toga — duga držanja, dah, usmjerena pažnja.

Razlika je u tome što se radi kad se nešto pojavi.

Na klasičnom satu, ako ti u nekom položaju iznenada dođu suze, uglavnom se to diskretno preskoči. Sat ide dalje, sekvenca je zadana, tema je izvedba položaja. U somatski postavljenom radu to je upravo materijal. Ne guramo dalje u to, ne proglašavamo probojem — ali ni ne pravimo se da se nije dogodilo.

Zato online ciklus traje dva sata, a ne šezdeset minuta. Ne zato što treba više vježbi, nego zato što za to „ostati kod onoga što se pojavilo” treba vremena koje sat od šezdeset minuta jednostavno nema.

Gdje je granica

Ovdje moram biti precizna, jer se ta granica u ovoj branši često zamagljuje.

Somatski rad nije obrada traume i nije psihoterapija. Kad se tijelu da prostor, ponekad izađe više nego što se očekivalo, i onda je pitanje što učiniti. Moj odgovor je: usporiti, prizemljiti, završiti termin sigurno — i, ako je to veće od onoga za što je grupa okvir, uputiti dalje.

Ja sam certificirana učiteljica hatha joge i polaznica edukacije iz tjelesno orijentirane psihoterapije. Nisam psihoterapeutkinja i ne radim psihoterapiju. Ako netko obećava da će ti kroz istezanje razriješiti traumu, otiđi.